Monday, February 28, 2011
Friday, February 25, 2011
Miranda FTW !
If I was never a "Miranda IM" fan, I would become now.
mRadio plugin: http://www.miranda-im.pl/dev/bankrut/index.php?id=63
sndvol plugin: http://code.google.com/p/silvercircle/downloads/list
For full experience:
Miranda IM + mRadio + sndVol + AeroKonfabulator skin + tabSRMM + Darkness tabSRMM skin
If anyone is interested, leave a comment and I will give you the full package archive link.
.
mRadio plugin: http://www.miranda-im.pl/dev/bankrut/index.php?id=63
sndvol plugin: http://code.google.com/p/silvercircle/downloads/list
For full experience:
Miranda IM + mRadio + sndVol + AeroKonfabulator skin + tabSRMM + Darkness tabSRMM skin
If anyone is interested, leave a comment and I will give you the full package archive link.
.
Sunday, February 20, 2011
How does this "thing" called Life works ?
What is the price for being in the right place at the right time ?
Does finding what you are looking for always involves losing what you have ?
How do we know when accident stops being an accident and when does coincidence turns into fate ?
These are just some of the questions going through my head right now after events that took place last night.
After years of searching for different people and different experience than what I have been having as my life ever since I came to Canada, I have finally managed to find the place populated by circle of people interesting enough to wish to see again and spiritually so familiar to make me feel like I'm at my soul-home. It felt like I stumbled into a movie or a story, you know those movies and stories that make you think: "I wish I could be there, see that with my own eyes, feel it for real".
Well, I did.
And it was amazing. So amazing that it is beyond words and I won't even bother to try to explain it. I will just play the song that found me there and told me that I am in the right place at the right time.
The door has finally opened. I have made that first step through a tiny whole in the fabric of space and time and I've found myself in another world. I was soaking in every detail of it, marveling the moment. Couple of hours passed like in a dream and then I was informed that evening is not over yet. It was midnight, the event was coming to an end and there was an afterparty.
Where?
Instead of being given an address or a name of the place, I was given a map. A map. Drawn on a piece of paper. Now how do you resist that? How do you NOT go to an afterparty of an event that just blew your mind away, showing you the world you were looking for so long?
I didn't. I went.
If I could only say that I wish I hadn't, but I can't. Not even after what happened at the end I still can't say that I would rather give away that experience to avoid what was coming.
The party can be summarized as: more interesting people, more of the fantastic music, more spontaneous behavior and more special moments to remember and reminiscent in days to come...
After the party I was going back to my car, sharing the exhilaration and joy with my companion, admiring the incredible nature of the evening that we just had. We got back to my car only to see it wounded, violated, broken into - with only one thing missing:
My GPS, jokingly known as my "girlfriend".
Value of the device (regarding how much I've paid for it) is insignificant in comparison to the value it had in functionality and help that "she" provided so many times when it was (most) needed. She took me places. She knew where we were going. She took care of things for me so that I can focus on enjoying the experience. And now she was gone.
I wasn't just robbed, I was heartbroken.
But beyond the grief of the loss I am still stuck with those questions from the beginning of this story. This is the second time that I went out in Toronto, searching for myself, and ending up being hurt by something. First I got a parking ticket after visiting the underground cinema, watching obscure movies from '60s and '70s and meeting a lot of wonderful people, and now I got this material/emotional damage that happened on the public park lot, where it was supposed to be safe.
Coincidence? Signs from above (or below)? Am I doing something wrong, going in the wrong direction? Am I supposed to sit tight in Brampton, mind only my studies and exams and stop looking for more than what I already have? Am I to stop thinking and wanting to go out, meet strange new people with crazy ideas that are involved in all sorts on "nonsense" things of no "real" value in "life"? Was this a final (second) warning telling me that this is not my way and next time it's going to be... What? Worse?
I don't know, I am probably thinking too much about it all but it is hard not to after a lifetime of looking for connections, reasons, answers, patterns... Was I supposed to lose my "real world" orientation in the metaphorical form of GPS in order to find parts of me and my life that I was looking for? Am I supposed to pay material price for spiritual gain? Or am I only imagining that I belong to these worlds that I visited last night and this is fate or something telling me to back off? Nobody can answer that so I guess I will have to wait for the episode three.
So, what is the price for being in the right place at the right time ?
I guess being in the wrong place at the wrong time.
.
Wednesday, February 16, 2011
AC Milan 2011
Trenutno stanje
Napad:
Muja stoji, ne mrda. igra samo ako dobije loptu na tacni, u noge. Robinjo se trudi, ali izgibe sam u napadu pokushavajucji da proigra lenjog muju. Sedorf pomalo trchka al' vecjinom stoji - ili je star ili nezainteresovan.
Nijedan od njih trojice ne radi nishta u odbrani.
Sredina / Odbrana:
Nema nikakvih krila, taktika sa 3 defanzivna srednja: Gatuzo, Flamini i Tiago, koji je u stvari trecji centralni
odbrambeni jer se bekovi transofrmishu u krila. To jest pokushavaju to da rade. Tu lezhi njavecji problem jer ako se igra zasniva na ideji da su bekovi krila, onda treba imati dva VRHUNSKA ofanzivna beka da bi to uopshte imalo smisla jer je u situaciji gde trojica u napadu samo stoje i chekaju loptu a loptu im prosledjuju jedino bekovi (jer u sredini nema plejmejkera poshto su sva trojica defanzivne radilice), onda ti bekovi/krila moraju biti na vrhunski da bi napad dobio iole upotrebljive lopte - chitaj centarshutevi !
Abate i Antoninisu ochajni u toj ulozi jer ne znaju da centriraju. jednostavno nisu dovoljno dobri za vrhunsku klasu fudbala kojoj Milan treba da pripada.
Pri svemu tome ako su bekovi vishe od 50% vremena u napadu a tri napadacha ne pomazhu ni sredini niti odbrani, onda je dodatni pritisak na Gatuzu i Flaminiju da pokrivaju rupe na bokovima od kaznenog do kaznenog prostora. Flamini deluje potpuno beskorisno (kao i do sada), izgleda da je njegova uloga samo da postoji na tom delu terena i trchi tamo-vamo pokushavajucji da pokriva rupu i bude deo neke igre. Niti zna da pridje igrachu i da se otvori, niti da probije, centrira a kamoli dribla. Chak je i Gatuzo bolji od njega u dodavanju, pregledu igre i upotrebljivosti..
Sve u svemu interesantna zamisao sa igrachem (Tiago) koji se transformishe iz defanzivnog srednjeg u trecjeg shtopera za 3-5-2 formaciju, ali sa jako puno nedostataku u trenutnom izboru igracha. Tiago ne mozhe da igra u sredini - bilo kakav presing na njega ga automatski izbacuje iz igre ako nema pored sebe pleja da mu odmah preda loptu.
Uz sve to, UZHASNO SPORA igra. Takav fudbal ne mozhe da se zove modernim niti atraktivnim.
Predlog
Izbaciti muju i staviti Patoa i Robinja u napad. Prirodno cje se slozhiti jer su obojica brzi i agilni, mogu da menjaju strane a na istoj su (brazilskoj) talasnoj duzhini; pritom nema muje da im dizhe pritisak.
Druga solucija (chini mi se krajnje neprijatna po sve): staviti Patoa, Robinja i Muju zajedno u napad. Teoretski zvuchi dobro ali praktichno ne shtima, nemaju dovoljno prostora za igru a muja konstantno vrshi pritisak da mora njemu da se doda shto potpuno unishtava spontanu kreaciju Patoa i Robinja. Patoova igra je potpuno izbledela od kako je muja doshao, ochigledno je da ga ovaj sistem igre sputava. Plashim se da cje ga prodati jer cje (pogreshno) dati prednost muji.
Ne treba zaboraviti da je tu i Kasano koji me je prijatno iznenadio svojim partijama do sada. Smirena igra, nesebichna, vrlo inteligentni potezi i kulturno ponashanje na terenu. Ako ostane takav, dobrodoshao je.
Sedorf je zreo za penziju (iskustvo na klupi, kao Scholes), na njegovo mesto dovesti nekog ofanzivnog ili centralnog pleja tipa Sneijder ili Van der Vart, upariti ga sa Gatuzom, uzeti dva prosechna krila koja samo treba da znaju da centriraju i ostaviti ova dva pajsera na bekovskim pozicijama da se povremeno prikljuchuju napadu. Neka koriste brzinu defanzivno da neutralishu timove sa brzim krilima.
Druga solucija: kupiti 2 bolja krilna beka.
Yepes, Nesta i Tiago u rotaciju, prosto ne znam koga bih tu pre zadrzhao. Zna se da su Yepes i Tiago buducjnost jer cje Nesta uskoro u penziju ali je Nesta i dalje koristan jer je iskusan, josh uvek pokretan i zna da se pozicionira i time anulira sporost zbog godina. Ni Yepes nije mlad ali josh ima snage da se bori, skache, bije i chak juri u napad. Jedino mora malo da nauchi da se smiri, shteti timu sa nepotrebnim ispadima i kartonima. Neka se ugleda na mladjeg ali stabilnijeg Tiaga.
Ambrozini me ne zanima. Pirlo je vechiti znak pitanja, ali generalno mislim da je vreme da se prevazidje oslanjanje na njega za kreaciju igre i da se uzme neko borbeniji i ofanzivniji.
Zakljuchak
1. Muja napolje. Iako zna da postizhe golove njegovo prisustvo deluje iritantno na saigrache. On ne odgovara imidzhu Milana svojim neradom na terenu, izdrkanim (zhao mi je nemam bolju rech) ponashanjem i generalnim "karakterom".
2. Potrebna kupovina dva krila ili dva mnogo bolja krilna beka.
3. OBAVEZNA kupovina jednog (pozheljno ofanzivnog) plejmejkera; defanzivnih srednjih imamo za izvoz.
Emotivna nota
Ovo nije Milan koji mi prija da gledam i za koji zhelim da navijam, delujemo prljavo i gadno. Milan je uvek bio klasa, chak i kada se gubi. Ako to nestane, onda vishe nishta nije bitno...
.
Napad:
Muja stoji, ne mrda. igra samo ako dobije loptu na tacni, u noge. Robinjo se trudi, ali izgibe sam u napadu pokushavajucji da proigra lenjog muju. Sedorf pomalo trchka al' vecjinom stoji - ili je star ili nezainteresovan.
Nijedan od njih trojice ne radi nishta u odbrani.
Sredina / Odbrana:
Nema nikakvih krila, taktika sa 3 defanzivna srednja: Gatuzo, Flamini i Tiago, koji je u stvari trecji centralni
odbrambeni jer se bekovi transofrmishu u krila. To jest pokushavaju to da rade. Tu lezhi njavecji problem jer ako se igra zasniva na ideji da su bekovi krila, onda treba imati dva VRHUNSKA ofanzivna beka da bi to uopshte imalo smisla jer je u situaciji gde trojica u napadu samo stoje i chekaju loptu a loptu im prosledjuju jedino bekovi (jer u sredini nema plejmejkera poshto su sva trojica defanzivne radilice), onda ti bekovi/krila moraju biti na vrhunski da bi napad dobio iole upotrebljive lopte - chitaj centarshutevi !
Abate i Antonini
Pri svemu tome ako su bekovi vishe od 50% vremena u napadu a tri napadacha ne pomazhu ni sredini niti odbrani, onda je dodatni pritisak na Gatuzu i Flaminiju da pokrivaju rupe na bokovima od kaznenog do kaznenog prostora. Flamini deluje potpuno beskorisno (kao i do sada), izgleda da je njegova uloga samo da postoji na tom delu terena i trchi tamo-vamo pokushavajucji da pokriva rupu i bude deo neke igre. Niti zna da pridje igrachu i da se otvori, niti da probije, centrira a kamoli dribla. Chak je i Gatuzo bolji od njega u dodavanju, pregledu igre i upotrebljivosti..
Sve u svemu interesantna zamisao sa igrachem (Tiago) koji se transformishe iz defanzivnog srednjeg u trecjeg shtopera za 3-5-2 formaciju, ali sa jako puno nedostataku u trenutnom izboru igracha. Tiago ne mozhe da igra u sredini - bilo kakav presing na njega ga automatski izbacuje iz igre ako nema pored sebe pleja da mu odmah preda loptu.
Uz sve to, UZHASNO SPORA igra. Takav fudbal ne mozhe da se zove modernim niti atraktivnim.
Predlog
Izbaciti muju i staviti Patoa i Robinja u napad. Prirodno cje se slozhiti jer su obojica brzi i agilni, mogu da menjaju strane a na istoj su (brazilskoj) talasnoj duzhini; pritom nema muje da im dizhe pritisak.
Druga solucija (chini mi se krajnje neprijatna po sve): staviti Patoa, Robinja i Muju zajedno u napad. Teoretski zvuchi dobro ali praktichno ne shtima, nemaju dovoljno prostora za igru a muja konstantno vrshi pritisak da mora njemu da se doda shto potpuno unishtava spontanu kreaciju Patoa i Robinja. Patoova igra je potpuno izbledela od kako je muja doshao, ochigledno je da ga ovaj sistem igre sputava. Plashim se da cje ga prodati jer cje (pogreshno) dati prednost muji.
Ne treba zaboraviti da je tu i Kasano koji me je prijatno iznenadio svojim partijama do sada. Smirena igra, nesebichna, vrlo inteligentni potezi i kulturno ponashanje na terenu. Ako ostane takav, dobrodoshao je.
Sedorf je zreo za penziju (iskustvo na klupi, kao Scholes), na njegovo mesto dovesti nekog ofanzivnog ili centralnog pleja tipa Sneijder ili Van der Vart, upariti ga sa Gatuzom, uzeti dva prosechna krila koja samo treba da znaju da centriraju i ostaviti ova dva pajsera na bekovskim pozicijama da se povremeno prikljuchuju napadu. Neka koriste brzinu defanzivno da neutralishu timove sa brzim krilima.
Druga solucija: kupiti 2 bolja krilna beka.
Yepes, Nesta i Tiago u rotaciju, prosto ne znam koga bih tu pre zadrzhao. Zna se da su Yepes i Tiago buducjnost jer cje Nesta uskoro u penziju ali je Nesta i dalje koristan jer je iskusan, josh uvek pokretan i zna da se pozicionira i time anulira sporost zbog godina. Ni Yepes nije mlad ali josh ima snage da se bori, skache, bije i chak juri u napad. Jedino mora malo da nauchi da se smiri, shteti timu sa nepotrebnim ispadima i kartonima. Neka se ugleda na mladjeg ali stabilnijeg Tiaga.
Ambrozini me ne zanima. Pirlo je vechiti znak pitanja, ali generalno mislim da je vreme da se prevazidje oslanjanje na njega za kreaciju igre i da se uzme neko borbeniji i ofanzivniji.
Zakljuchak
1. Muja napolje. Iako zna da postizhe golove njegovo prisustvo deluje iritantno na saigrache. On ne odgovara imidzhu Milana svojim neradom na terenu, izdrkanim (zhao mi je nemam bolju rech) ponashanjem i generalnim "karakterom".
2. Potrebna kupovina dva krila ili dva mnogo bolja krilna beka.
3. OBAVEZNA kupovina jednog (pozheljno ofanzivnog) plejmejkera; defanzivnih srednjih imamo za izvoz.
Emotivna nota
Ovo nije Milan koji mi prija da gledam i za koji zhelim da navijam, delujemo prljavo i gadno. Milan je uvek bio klasa, chak i kada se gubi. Ako to nestane, onda vishe nishta nije bitno...
.
Wednesday, February 9, 2011
...A i zashto bi ?
Sve je postalo tako kratkotrajno i povrshno.
Kao da se neka nervoza uvukla u sve nas i neda nam da zastanemo, da se zamilslimo.
Fejsbuk - toliko plitak, toliko povrshan i trenutan. Kao moderna pop muzika.
Kao shto ta "shtancovana" muzika traje jedno leto, pa chak i kracje, tako i "what's on my mind" traje dan, dva. U redu, kad pomislim, nishta nam i ne stoji na umu duzhe od par minuta, ali shta ako zhelim da ostavim iza sebe neki trag, ako zhelim neshto meni drago i bitno da podelim sa stotinama svojih prijatelja koje u zhivotu nisam sreo ? Shta onda ? Nishta.
Koga briga za tragove, odmah idemo dalje. Nishta vishe ne traje, nishta se ne pamti. Ko cje sve da popamti, kad toliko toga ima. A i zashto bi ? Sve je tu, nema potrebe da pamtimo, samo treba da nadjemo na netu.
Ako ti je bash stalo, a ti pishi blog. Ko ti brani, to cje da ostane upamcjeno. Ali ko cje da se bavi time, ko cje da se seti da ode na blog i da chita, pa josh da o tome i razmishlja.
Niko vishe ne misli, a i zashto bi ? Vishe ne mozgamo, sad guglamo.
Vishe ne gledamo gde smo, ne znamo kuda idemo, niti kako da se vratimo - a i zashto bi ? Imamo GPS-ove. Shto bi pamtili zgrade, drvorede, znake, klupe, parkove i fasade, shta cje nam to u zhivotu. To ionako nije bitno. Vazhno je da stignemo tamo gde smo krenuli. A gde smo to krenuli ? Pojma nemam, rek'o mi gugl da dodjem ovde. To je ta adresa, GPS ne lazhe.
U shta se mi to pretvaramo ?
Ne znam kad sam poslednji put knjigu prochitao. Imam ih, nije da nemam. I dobre su. Ali ko cje da sedne i da chita ?! Ne znam da li imam zhivaca za to. Izjeo me internet, zarobio me kompjuter. Jedini vid otpora koji sam uspeo da pruzhim u toku leta su bili bajs i fudbal. Uspeh da se otrgnem iz elektronskih okova i da istrchim na sunce, da trchim dok se sav ne iscedim i dok ne pochnu stopala da mi bride. (*)
Secjam se koliko sam chitao knjige nekada, gutao sam ih jednu za drugom, a sada ? Sada samo gledam u ekrane. Koga da krivim sem sebe ? Nazhalost, oduvek sam bio chovek vezan za tehnologiju ali isto tako sam uvek bio vezan i za muziku, knjige, shetnje, bajs, prirodu, izvidjache, aikido, planinare...
To shto su se tehnologije razvile i shto se drushtvo menja ne znachi da ja treba da budem ponesem time, ne znachi da treba da idem linijom manjeg otpora.
Samo treba da ukljuchim mozak, iskljuchim GPS i monitor i uzmem knjigu i pochnem da chitam posle posla, posle ruchka. Bicje teshko prvih sto strana. Mozhda dvesta. Ali kao i svaka druga navika, i ova cje se ustrojiti. Ako je verovati onoj staroj izreci - "to ti je kao vozhnja bicikla, kad jednom nauchish posle samo treba da se podsetish", ne bi trebalo da bude preterano teshko da se vratim u staru dobru chitachku formu.
Bolje i to nego da ostavljam komentare na blic.rs (jesam, jebiga).
(*) Pa chak i sa ovim mojim drevnom gandzhom zagadjenim plucjima i dalje dozhivljavam iznova pa opet da se oko mene na travi, u ropcu, nadju 19-25-ogodishnjaci. Kazhe meni danas Manpreet - "Milan, you have excellent stamina". Ja ga gledam, shta da mu kazhem ? Koju staminu ja mogu da imam ? 33 godine u dupetu, 3 godine nisam potrchao k'o chovek, u mojim venama i kostima ima vishe bucjkurisha nego u laboratoriji doktora Baltazara...
A opet, ja trchim, a oni ispolegali !
Pa od chega je to ?
Jel se to u meni i dalje krchka onaj zhivotni sok koji se umucjkao u mene na Savi u bloku 70 sa Dekijem i Dragoljubom ? Mozhda to ima veze sa partizanima i nemcima ? Mozhda fudbal i tenis po najzheshcjem suncu sa plastichnim reketima i sundjerastim lopticama ? Ili basket pre i posle Kabronija i ekipe ? Ili su ovi elektronski klinci totalno sjebani za ceo zhivot jer ne znaju nizashta drugo nego za kompjutere, telefone i internet.
Ko cje ga znati. Ja samo znam da ja moram da promenim zhivot, jer ne mogu da zaboravim sve ono shto je bio zhivot pre ovog zaglupljujucjeg sranjeta.
14. Sept 2010.
02:28am
.
Kao da se neka nervoza uvukla u sve nas i neda nam da zastanemo, da se zamilslimo.
Fejsbuk - toliko plitak, toliko povrshan i trenutan. Kao moderna pop muzika.
Kao shto ta "shtancovana" muzika traje jedno leto, pa chak i kracje, tako i "what's on my mind" traje dan, dva. U redu, kad pomislim, nishta nam i ne stoji na umu duzhe od par minuta, ali shta ako zhelim da ostavim iza sebe neki trag, ako zhelim neshto meni drago i bitno da podelim sa stotinama svojih prijatelja koje u zhivotu nisam sreo ? Shta onda ? Nishta.
Koga briga za tragove, odmah idemo dalje. Nishta vishe ne traje, nishta se ne pamti. Ko cje sve da popamti, kad toliko toga ima. A i zashto bi ? Sve je tu, nema potrebe da pamtimo, samo treba da nadjemo na netu.
Ako ti je bash stalo, a ti pishi blog. Ko ti brani, to cje da ostane upamcjeno. Ali ko cje da se bavi time, ko cje da se seti da ode na blog i da chita, pa josh da o tome i razmishlja.
Niko vishe ne misli, a i zashto bi ? Vishe ne mozgamo, sad guglamo.
Vishe ne gledamo gde smo, ne znamo kuda idemo, niti kako da se vratimo - a i zashto bi ? Imamo GPS-ove. Shto bi pamtili zgrade, drvorede, znake, klupe, parkove i fasade, shta cje nam to u zhivotu. To ionako nije bitno. Vazhno je da stignemo tamo gde smo krenuli. A gde smo to krenuli ? Pojma nemam, rek'o mi gugl da dodjem ovde. To je ta adresa, GPS ne lazhe.
U shta se mi to pretvaramo ?
Ne znam kad sam poslednji put knjigu prochitao. Imam ih, nije da nemam. I dobre su. Ali ko cje da sedne i da chita ?! Ne znam da li imam zhivaca za to. Izjeo me internet, zarobio me kompjuter. Jedini vid otpora koji sam uspeo da pruzhim u toku leta su bili bajs i fudbal. Uspeh da se otrgnem iz elektronskih okova i da istrchim na sunce, da trchim dok se sav ne iscedim i dok ne pochnu stopala da mi bride. (*)
Secjam se koliko sam chitao knjige nekada, gutao sam ih jednu za drugom, a sada ? Sada samo gledam u ekrane. Koga da krivim sem sebe ? Nazhalost, oduvek sam bio chovek vezan za tehnologiju ali isto tako sam uvek bio vezan i za muziku, knjige, shetnje, bajs, prirodu, izvidjache, aikido, planinare...
To shto su se tehnologije razvile i shto se drushtvo menja ne znachi da ja treba da budem ponesem time, ne znachi da treba da idem linijom manjeg otpora.
Samo treba da ukljuchim mozak, iskljuchim GPS i monitor i uzmem knjigu i pochnem da chitam posle posla, posle ruchka. Bicje teshko prvih sto strana. Mozhda dvesta. Ali kao i svaka druga navika, i ova cje se ustrojiti. Ako je verovati onoj staroj izreci - "to ti je kao vozhnja bicikla, kad jednom nauchish posle samo treba da se podsetish", ne bi trebalo da bude preterano teshko da se vratim u staru dobru chitachku formu.
Bolje i to nego da ostavljam komentare na blic.rs (jesam, jebiga).
(*) Pa chak i sa ovim mojim drevnom gandzhom zagadjenim plucjima i dalje dozhivljavam iznova pa opet da se oko mene na travi, u ropcu, nadju 19-25-ogodishnjaci. Kazhe meni danas Manpreet - "Milan, you have excellent stamina". Ja ga gledam, shta da mu kazhem ? Koju staminu ja mogu da imam ? 33 godine u dupetu, 3 godine nisam potrchao k'o chovek, u mojim venama i kostima ima vishe bucjkurisha nego u laboratoriji doktora Baltazara...
A opet, ja trchim, a oni ispolegali !
Pa od chega je to ?
Jel se to u meni i dalje krchka onaj zhivotni sok koji se umucjkao u mene na Savi u bloku 70 sa Dekijem i Dragoljubom ? Mozhda to ima veze sa partizanima i nemcima ? Mozhda fudbal i tenis po najzheshcjem suncu sa plastichnim reketima i sundjerastim lopticama ? Ili basket pre i posle Kabronija i ekipe ? Ili su ovi elektronski klinci totalno sjebani za ceo zhivot jer ne znaju nizashta drugo nego za kompjutere, telefone i internet.
Ko cje ga znati. Ja samo znam da ja moram da promenim zhivot, jer ne mogu da zaboravim sve ono shto je bio zhivot pre ovog zaglupljujucjeg sranjeta.
14. Sept 2010.
02:28am
.
Saturday, February 5, 2011
Wednesday
- Wake up in the morning
- Find a message waiting that classes are cancelled due to snow storm. At the same time happy and not. (to be explained later)
- Sandwitches or not ? Not.
- Hmmm, since we have time, let's do something like this:
- Waste couple of hours with random multimedia entartainment
- Time to face the bad part of the morning message - double driveway snow shoveling. Pichkin dim!
Burn down 0.69 % of calories that entered my organism as per choice of breakfast/lunch
- Get back in, take a shower and...
.
- Find a message waiting that classes are cancelled due to snow storm. At the same time happy and not. (to be explained later)
- Sandwitches or not ? Not.
- Hmmm, since we have time, let's do something like this:
- Waste couple of hours with random multimedia entartainment
- Time to face the bad part of the morning message - double driveway snow shoveling. Pichkin dim!
Burn down 0.69 % of calories that entered my organism as per choice of breakfast/lunch
- Get back in, take a shower and...
.
Subscribe to:
Posts (Atom)