Ranije sam znao gde pochinjem i gde se zavrshavam, ali se u poslednje vreme osecjam kao da mi se ta linija zamrljala, "blurovala". Pomislio bih da otupljujem, da prestajem da osecjam i polako se pretvaram u kamen, shta li, ali onda naidju trenuci kada me prodje jeza od nekog zvuka, dodirne me neka misao, pogodi me neka scena u filmu i onda shvatim da duboko u meni postoje delovi mene do kojih ne mogu da doprem svojevoljno (sva srecja) i koji prezhivljavaju sve ove decenije i sve ove kilometre i samo se s vremena na vreme probude, podsete me da su tu a onda opet potonu u dubine a ja ostanem da se pitam da li sam to ja i gde sam nestao. Pozhelim da potraje ali odmah zatim osetim zahvalnost shto nije jer znam da cje ovako duzhe opstati i odoleti svemu shto bi moglo da pokvari i promeni.
Puno rechi, a nishta nisam rekao. Ne znam kako bolje da opishem to shto mi se deshava, jedino mogu da kazhem da vecj nedelju dana periodichno pushtam ovu pesmu, sednem i prepustim se nishtavilu.
Sad mi pade na pamet - pitam se da li postoji osoba koja bi mogla da izazove budjenje u meni, transformaciju u onog mene koji spava i cheka da se desi razlog da se probudim?
Ayreon - Comatose
[Anneke van Giersbergen]:
(No need...)
No need to feel the pain
No need to feel betrayed
No need to feel inane
No need to feel afraid
[Jorn Lande]:
Wake me up before I die, hold me close
As I gaze upon the sky, comatose
No reason to survive, I suppose
Wake us up before we die
[Anneke & Jorn]:
No need to feel desire
(but I need you with me)
No need to feel so small
(but I need to feel secure)
No need to feel the fire
(but I need to feel free)
No need to feel at all
(but I need to know for sure)
[Jorn]:
Wake me up before I die, hold me close
As I gaze upon the sky, comatose
No reason to survive, I suppose
Wake us up before we die
Wake us up before we die
.
No comments:
Post a Comment